Geckolepis - Bjekstvo iz sopstvene kože

          Gušteri, kao i svi gmizavci, su životinje koje nisu sposobne da samostalno održavaju konstantnu tjelesnu temperaturu, usljed čega su primorani da izlaze na otvorena mjesta kako bi se "sunčali". Ovakva aktivnost i relativno mala veličina tijela mnogih guštera omogućavaju predatorima da ih lakše uoče i ulove. Radi ovakve izloženosti predatorima mnoge vrste guštera su razvile različite odbrambene adaptacije. Neke vrste, poput trnovitog zmaja (Moloch horridus) ili armodilskog guštera (Ouroborus cataphractus) razvijaju bodljikave krljušti koje i samim izgledom odvlače predatore, dok mnoge druge vrste posjeduju sposobnost autotomije, tj. ukoliko je gušter uhvaćen sposoban je da odbaci sopstveni rep kako bi se oslobodio od zahvata predatora.

          Geckolepis je rod gekona koji kombinuje odbrambene adaptacije specijalizovanih krljušti i autotomije na bizaran način. Poznati kao "gekoni sa ribljim krljuštima", ovaj rod obuhvata 5 opisanih vrsta koje su endemiti Madagaskara i Komorskih ostrva. To su noćni, arborealni gušteri koji se hrane insektima, a nastanjuju šume i degradirana staništa. 

Areal staništa 3 vrste iz roda Geckolepis (https://commons.wikimedia.org/)

          Narodni naziv ovog roda ukazuje na prisustvo krupnih, mineralizovanih, ribolikih krljušti koje gusto prekrivaju tijelo jedinki. Najkrupnije krljušti su prisutne kod vrste Geckolepis macrolepis, koja je otkrivena 2017. godine u krečnjačkom kršu sjevernog Madagaskara. Ova vrsta, kao i sve ostale vrste unutar roda, posjeduje sposobnost da odbaci kožu i krljušti u slučaju iznenadne opasnosti. Naime, krljušti su adaptirane da se lako otkidaju kako bi jedinka iskliznula iz zahvata predatora.

Fotografija jedinke Geckolepis megalepis (https://rivistanatura.com, 2017.)

 

          Osnova svake krljušti je veoma uska, a koža ispod krljušti posjeduje unaprijed formiranu zonu cijepanja, tako da se svaka odbačena krljušt ujedno ljušti sa kožom bez ostavljanja lezija na površini tijela. Odbacivanje krljušti i kože je striktno aktivan proces koji se vrši voljnom kontrakcijom kožnih mišića, te je moguće da jedinka kontroliše u kakvim uslovima će doći do otkidanja njenog prekrivača kako bi se spriječio nepoželjan gubitak krljušti tokom normalnih aktivnosti guštera. Ovakav vid naglog i aktivnog odbacivanja kože je prisutan samo kod ovog specijalizovanog roda gekona.

Fotografija jedinke Geckolepis macrolepis nakon odbacivanja kože (http://www.ibtimes.co.uk, 2017.)

          Ovaj odbrambeni mehanizam je stvorio poteškoće istraživačima prilikom uzorkovanja jedinki, jer i najmanji dodir dovodi do aktivacije mehanizma autotomije krljušti i bijega ugrožene jedinke. Prilikom uzorkovanja, jedinke se prihvataju vatom kako bi se minimalizovao gubitak krljušti ili se mame u određene vreće, što istraživače oslobađa od potrebe diranja i oštećenja jedinki. Determinisanje tačne vrste je takođe otežano zato što se klasična determinacija gekona oslanja na detalje krljušti, koje su u ovom slučaju nedoslijedne, te se vrsta određuje na osnovu građe skeleta. Novootkrivena vrsta Geckolepis macrolepis pokazuje najbržu sposobnost autotomije krljušti, upravo zato što krupna krljušt posjeduje veću površinu trenja relativno sa manjom površinom njenog kontakta sa kožom. Pored navedenog, ova vrsta je pokazala iszuzetnu sposobnost regeneracije kože, te je nakon odbacivanja sposobna da obnovi kožu i krljušti u roku nekoliko sedmica bez uočljivih ožiljaka.

Ilustracija jedinke Geckolepis macrolepis sa odbačenim krljuštima (https://2newthings.com)

          Detaljnije genetičke analize ovog roda su ukazale na postojanje 13 različitih genetičkih linija, u odnosu na dosadašnjih 5 opisanih vrsta, te je taksonomija ovog roda jako kontroverzna usljed mogućeg prisustva kriptičnih vrsta koje je teško opisati. Istraživači ukazuju na potrebu detaljnijeg proučavanja mehanizma regeneracije kože kod ovih vrsta, te i na moguću primjenu tih saznanja u ljudskoj medicini. Ovogodišnje otkriće novog člana roda Geckolepis je skrenuo pažnju naučnih krugova na rod guštera koji poznajemo dugi niz godina, ali koji je još uvijek nedovoljno proučen, te u bliskoj budućnosti možemo da očekujemo nova saznanja o ovoj interesantnoj grupi organizama.

-Vuk Stević, dipl. prof. biologije

=========================================================================

REFERENCE

Scherz, Mark D.; Daza, Juan D.; Köhler, Jörn; Vences, Miguel; Glaw, Frank (2017). "Off the scale: a new species of fish-scale gecko (Squamata: Gekkonidae: Geckolepis) with exceptionally large scales". PeerJ. 5: e2955 (link)

https://phys.org/news/2017-02-species-gecko-massive-scales-tear-away.html

http://www.ibtimes.co.uk/geckolepis-megalepis-lizard-sheds-its-massive-scales-escape-predators-1605266

https://2newthings.com/fish-scaled-gecko-avoids-danger-actively-shedding-scales-skin/